Kolumna 'Kafane su naši univerziteti'

Pet stvari koje smo od Bakira naučili u kafani

Bakir Izetbegović ovih dana napravio je omanju kafansku državničku turneju. Sa polovičnim uspjehom. U motelu pored Sarajeva sa Miloradom Dodikom je dogovorio da odblokira evropski put BiH, dok u kafani u Orahovici sa Draganom Ćovićem nije uspio dogovoriti ništa

Piše: Andrej Nikolaidis

Jedna od najcitiranijih, ujedno i najjezivijih “dubokih misli” iz vremena Jugoslavije glasila je: “Kafane su naši univerziteti”.

Zato što to jeste bilo tako, završili smo ÔÇô onako.

U današnjoj Bosni i Hercegovini kafane nisu samo univerziteti, nego su još i skupštine, vlade i predsjedništva.

Tako je član kolektivnog predsjeništva BiH i predsjednik SDA, Bakir
Izetbegović
, ovih dana napravio omanju kafansku državničku turneju. Sa
polovičnim uspjehom.

U motelu pored Sarajeva sa Miloradom Dodikom je
dogovorio da odblokira evropski put BiH, dok u kafani kod Fikreta
Pljevljaka
u Orahovici sa Draganom Ćovićem nije uspio dogovoriti ništa.
Jer ovaj u kafanu nije ni došao. 

PO UGLEDU NA NME

Da bi Bosna i Hercegovina friško odblokiranim putem zaista stigla u
EU, svako treba dati svoj doprinos u ispunjavanju takozvanih “evropskih
obaveza”. Svi, pa i mi novinari.

Stoga žurnal, u želji da dostigne
najviše standarde evropskog novinarstva, analizu o uticaju kafane na
bosanskohercegovačku politiku donosi u formatu koji je do savršenstva
doveo ugledni britanski magazin NME.

Ta sada već elektronska novina, naime, svakodnevno donosi tekstove o
“Pet stvari koje smo naučili iz novog selfija Kim Kardashian West”
,
“Deset stvari koje vjerovatno ne znate o Pokemon Go”
i “Petnaest stvari o
kojima se najviše priča nakon premijere novog Beyonceinog spota”.

Moram priznati da sam isprva smatrao da su ti tekstovi idiotski.
Mislio sam da je to dio sveopšte retardacije ljudske vrste: koja se,
doduše, nikada nije visoko digla, ali uvijek može niže pasti.

Držao sam,
još, kako su naše prigradske kafane, po svojim intelektualnim dometima i
korpusu znanja, u odnosu na NME i svijet o kojem ta novina piše ÔÇô i
Oxford, i Cambridge i Prinston i Yale, ujedno. Ali standard je standard,
naročito kad je evropski ÔÇô možeš ga ne odobravati, ali ga moraš
prihvatiti.

Dakle, kojih smo pet stvari o Bosni i Hercegovini naučili nakon Bakirove posjete Orahovici?

Jedan. Fikret Pljevljak, vlasnik kafane u kojoj se
Izetbegović i Ćović nisu sastali, pravi dobar burek.  Način na koji je
Bakir Izetbegović to saopštio novinarima ne ostavlja mjesta sumnji. Ali
čak ni dobar burek ne može ujediniti bosanskohercegovačke političare.
Situacija, dakle, nije ozbiljna, ali je bezizlazna.

Dva. Bakir Izetbegović je štedljiv i dobronamjeran
čovjek ÔÇô voli da da i ne voli da se baci. Kako to znamo? Zato što je
novinare pozvao da uđu kod Fikreta i pojedu ono što se spremilo za
Ćovića i njegove.

Učinio je to iako su mu novinari postavljali provokativna pitanja, na
primjer ÔÇô zašto se sastaju u kafanama, a ne u institucijama sistema.
Našto je Bakir odgovorio:

“A što da ne? Svejedno je gdje ćemo se dogovoriti”.

Baš tako. Kao što je svejedno i gdje se neće dogovoriti, što je češći
slučaj. Ovdje ne treba biti licemjer. Treba poći od sebe. Gdje biste se
vi radije ne-dogovorili: u nekakvoj bezličnoj kancelariji ili kod
Kibeta? Gdje biste vi više voljeli da vam propadnu pregovori o izmjeni
Ustava: u skupštini ili u bašči kod Ene, na Sedreniku? Da li biste,
nakon što druga strana demonstrativno napusti pregovore, radije ostali
sami sa šest čaša kisele na stolu, ili bi vam pregovarački neuspjeh
lakše pao ako biste utjehu potražili u napuštenoj jagnjetini i
ostavljenom roštilju?

Tri. Moguće da postoji dobar razlog zašto Ćović nije
došao. Na osnovu čega to tvrdimo? Na osnovu Fikretovog menija.
Prisjetimo se, Bakir je novinare pozvao na “burek i ribu”. To otvara niz
pitanja. Jesu li uz burek servirali jogurt? Šta su služili uz ribu?
Blatinu? A jel bila hladna ko zmija? Ako burek nije bio od pastrmke, ili
od galeba, poslužiti ribu nakon njega uvreda je za dobar ukus. Možda je
Ćović mislio doći, a onda u protokolu vidio da će nakon bureka
poslužiti ribu? Možda ga je tu pukla paranoja? Koga i ne bi? Koja bi
budala povjerovala u dobre namjere onoga ko ti nakon bureka i jogurta
iznese ribu i crno vino?  

Ćetiri. Bakir Izetbegović dvije godine nije bio na
godišnjem i ponekad voli da ode u restoran. Šta više voli, burek ili
ribu? E, to ne znamo, zato što se od onolikih okupljenih novinara niko
nije sjetio da pita. Iako su pitali svašta: i o prekompoziciji vlasti, i
o odnosima Banjaluke i Sarajeva… sve, samo ne ono što je bitno.  

Pet. Dragan je, bez obzira na možebitne rezerve
prema mesno-ribljem meniju, trebao doći u Orahovicu, kod Fikreta. Zašto?
Zato što bi to bilo dobro za njegov narod. Kako mi to znamo? Bakir
Izetbegović je rekao kako to što Ćović nije došao nije dobro ni za
bošnjački, ni za hrvatski narod. Logiciramo: ako nije dobro što nije
došao, bilo bi dobro da je došao. Je li to logički zaista tako? To
zavisi od logičke škole, odnosno od univerziteta, odnosno od kafane.
Koja je logička škola na snazi kod Fikreta Pljevljaka, u Orahovici? To
ne znamo. Ali znamo, ponovimo, da je dobar burek.

Pametnome dosta.


https://www.youtube.com/watch?v=