Kolumna Esad Durakovi─ç

Halep: Totalna destrukcija

Halep je apsolutna tragedija. Apokaliptičan je. A Halep bijaše u povijesti arapsko-islamske kulture jedan od najvećih kulturnih i naučnih centara čitavoga toga impresivnog univerzuma. Iz vremena kada sam ga pohodio, pamtim ga kao grad koji je u urbanističkom smislu i po kulturalnom univerzalizmu zaista dostojan Šeherzadinoga literarnog univerzuma

Piše: Akademik Esad Duraković

Halep je apsolutna tragedija. Apokaliptičan je. A Halep bijaše u
povijesti arapsko-islamske kulture jedan od najvećih kulturnih i naučnih
centara čitavoga toga impresivnog univerzuma. Iz vremena kada sam ga
pohodio, pamtim ga kao grad koji je u urbanističkom smislu i po
kulturalnom univerzalizmu zaista dostojan Šeherzadinoga literarnog
univerzuma. Osjetio sam to lično: kada se nađete u Damasku, u Halepu, na
tlu predratne Sirije, naprosto postanete svjesni da je upravo na tome
tlu zavičaj civilizacija.

Utoliko je monstruoznija ova totalna destrukcija koju “moderni”
svijet, u svojevrsnom paganstvu, vrši nad tom postojbinom i vlastite
civilizacije i kulture. Danas se tamo uništava sve. Ostaje samo užas,
također “dostojan” Šeherzadinoga svijeta, ali ovaj put u negativnom
smislu.

Halep je žrtvovan, uništen je urbanistički, kulturalno, uništen je u
domenu humanitarnog. Riječ je o totalnoj destrukciji na čiji jedan
poseban aspekt želim ovdje ukazati, pored onih koji su tako očigledni.

U Halepu su masovno žrtvovani civili, i to jest najveća tragedija,
budući da je svaki život čudo Božije, u doslovnom smislu, i da je svako
ljudsko biće univerzum dostojan najvišeg poštovanja. No, u Halepu danas
trijumfuje i političko licemjerje Svijeta zajedno sa svim drugim vrstama
destrukcije; na primjeru Halepa, odnosno našeg odnosa prema njegovom
stradanju, pokazuje se koliko mediji mogu krivotvoriti istinu i time
omogućavati buduće destrukcije.

Naime, ovih dana se zbog razaranja Halepa  i stradanja njegovih
civila svijet digao na noge. S ogromnim pravom! No, poenta je tome što
se osuđuju “Asadove snage” kao navodno genocidne, čak kao okupatorske,
snage koje su krive za sve što se tamo zbiva… Tako se amnestira ona
“sotonska sila” koja se zove ISIL, al-Qaida i dr., ista ona snaga koja
se na drugim njenim ratištima progoni i satanizira.  

Ovdje, u Halepu, ona se sada predstavlja žrtvom. Kakvo licemjerje!
Kada su pobunjenici svih vrsta, a u svakom slučaju “isilovskog tipa”,
osvajali Halep, također uništavajući i koljući, nije se dizala ovakva
galama po svijetu jer su oni bili na zadatku obaranja al-Asadova režima,
koji je bio meta zapadnjačkih snaga a koje su, zapravo, konstruirale
monstruozni ISIL i druge destrukcijske sile po Siriji. Sad, kada ta
snaga koja je imala zadatak da razori legitimni sistem u Siriji, trpi
poraz, svijet je sažaljeva, ali na jedan perfidan način: tobožnjom
brigom za civile o kojima nisu brinuli kada su ih satirali surovi
pobunjenici do zuba naoružavani iz vani.

To je vrhunsko licemjerje politike zapadnih zemalja. A upravo preko
novinskih agencija iz tih zemalja do nas stižu informacije iz Sirije i
utječu na formiranje našeg mnijenja, stava, emocija…

ISIL (i njemu bratske pobunjeničke formacije) je vojnički, etički,
religijski i ideološki monstrum. Najbolje se vidi odnos Zapada prema
njemu upravo sada dok se brutalni pobunjenici povlače iz Halepa.

žrtve su civili u svakom slučaju. Zbog njih treba žaliti, pomagati
im, ali ÔÇô uvijek a ne samo onda kada su žrtve napada al-Asada.  Zapad je
ÔÇô ne smije se to nikada zaboraviti ÔÇô doveo do svega ovoga u Siriji.
Znam tu zemlju. Bijaše predivna, tolerantna, MIRNA, ljudi u njoj
kultivirani, obrazovani, čak plemeniti, zaista, a sada je sve to
uništeno ÔÇô do pepelišta.

Pobuna u Siriji, njen stravični rat, uvezen je; on je rezultat
isključivo spoljnih utjecaja. Ne opravdavam nijedan zločin, ničiji,
posebno ne nad civilima, o čemu sam već kazivao na početku ovog teksta,
ali postavlja se pitanje: kakva je to logika i kakva etika nametati
mišljenje/stav da al-Asad vrši okupaciju Halepa?! On je legitimni
predsjednik Sirije koji oslobađa taj znameniti grad u vlastitoj zemlji a
koji su okupirale internacionalne snage, poznate pod nazivom
“pobunjenici”.

Sirijcima i al-Asadu je sve ovo nametnuto. No, ni ta brutalna
činjenica ne dopušta zločine nad civilima, kao što nisu bili dopušteni
ni onima koji su okupirali Halep.

Dakle, u Halepu je, uz sve ostalo, žrtva i istina, objektivnost,
etičnost, politička principijelnost… Sve. žrtvovano je i svjetsko
javno mnijenje selektivnim predstavljanjem “istine”. U tome
predstavljanju, nažalost, ni civili nisu uvijek žrtve istoga “reda”.

Tako dramatično žrtvovanje svih principa i svih univerzalnih
vrijednosti ÔÇô i to od strane Zapada prije svega i uz autodestrukcijsko
krivotvorenje islama u samome muslimanskom svijetu ÔÇô ne može proći bez
dramatičnih posljedica i za druge zemlje, za Svijet općenito.

https://www.youtube.com/watch?v=